Krasnodarski kraj je jedna od tri vodeće regije u proizvodnji biljnih proizvoda zaštićenog tla. Međutim, udio uvozne komponente u plasteničkoj proizvodnji ostaje visok. Poskupljenje sirovina, rezervnih delova za opremu i logistiku, povezano sa pritiskom sankcija na Rusiju, dovelo je do povećanja cene povrća i smanjenja marginalnosti poslovanja kubanskih farmera. Učesnici na tržištu tvrde da je agrobiznisu potrebna podrška države za održavanje operativnih procesa.
Rast obima i tehnologija
Bruto žetva povrća zatvorenog tla poljoprivrednih organizacija Krasnodarskog kraja, koje se ne odnose na mala preduzeća, u periodu januar-oktobar 2022. godine iznosila je 88.6 hiljada tona. To je skoro 3 hiljade tona više nego u istom periodu prošle godine. Ovo je izvijestio Kommersant-Kuban u Krasnodarstatu.
Prema regionalnom Ministarstvu poljoprivrede i prerađivačke industrije, Kuban je jedan od tri vodeća regiona u sakupljanju povrća u stakleniku zajedno sa regionom Moskve i Lipecka. Na Krasnodarskom teritoriju proizvodnja biljnih proizvoda zaštićenog tla iznosi više od 16 kg po stanovniku po stopi od 12 kg. Plan proizvodnje u 2022. godini je 112 hiljada tona.
„Stabilan obim proizvodnje obezbeđen je proširenjem plasteničke površine i povećanjem proizvodnje po jedinici korišćene površine, što se postiže uvođenjem novih tehnologija uzgoja povrća u zaštićenom zemljištu, kao i upotrebom visokoprinosnih sorti. . U narednim godinama, prema prognozama stručnjaka iz industrije, proizvodnja stakleničkog povrća na Kubanu mogla bi porasti na 130-140 hiljada tona. To je zbog oživljavanja investicionih aktivnosti usmjerenih na implementaciju projekata za izgradnju novih visokotehnoloških kompleksa staklenika“, kaže za Komersant-Kuban Fedor Dereka, ministar poljoprivrede i prerađivačke industrije Krasnodarskog kraja.
U narednim godinama, prema prognozama stručnjaka iz industrije, proizvodnja stakleničkog povrća na Kubanu mogla bi porasti na 130-140 hiljada tona.
Prema regionalnom Ministarstvu poljoprivrede, na Kubanu radi 11 industrijskih visokotehnoloških kompleksa staklenika ukupne površine više od 240 hektara. Oni čine 96% ukupne količine plasteničkog povrća u regionu. Lideri u proizvodnji zaštićenog mljevenog povrća su Dinski, Belorechensky, Timashevsky, Krasnoarmeysky, Seversky okrug i Krasnodar. „Ovdje su koncentrisani najveći staklenički kompleksi u regionu sa najnaprednijim proizvodnim tehnologijama. Na brojnoj tehnološkoj opremi možete dobiti više od 70 kg povrća po kvadratnom metru”, prenosi pres služba odjela.
Tako se jedan od najvećih stakleničkih kompleksa u Rusiji „Green Line“, u vlasništvu maloprodajnog lanca „Magnet“, nalazi u Dinskom i Tihoreckom okrugu Krasnodarskog teritorija. “Ove godine očekujemo veći rod zbog proširenja proizvodnih kapaciteta – oko 58 hiljada tona krastavaca i paradajza raznih vrsta, uključujući cherry i koktel paradajz, na šta dajemo veliki akcenat zbog popularnosti pozicija”, kaže pres služba kompanije.
Stakleničko povrće za samo 20 godina pretvorilo se iz rijetko konzumiranih sezonskih prehrambenih proizvoda u svakodnevni dio prehrane Rusa. „Aktivan razvoj plasteničkog povrćarstva u Rusiji počeo je nakon uvođenja embarga na hranu 2014. godine. Prije toga se godišnje uvozilo oko milion tona povrća iz Turske, Irana i drugih zemalja“, kaže Julija Tulupnikova, viša predavač na Katedra za ekonomsku teoriju i svjetsku ekonomiju na Univerzitetu Synergy.
Sva pažnja na krastavce
Trend posljednjih godina je proširenje liste povrtarskih kultura koje se uzgajaju u zaštićenom tlu, napominje pres služba regionalnog Ministarstva poljoprivrede. Ako su ranije to bili tradicionalni paradajz i krastavci, danas su to paprika, patlidžan, salate, zelje. Procenat uzgojenog povrća u stakleniku se takođe promenio.
“Ako su prije pet godina krastavci činili i do 70 posto ukupne proizvodnje, danas je ta cifra 50 posto. Preostala količina otpada na paradajz - 48%, zelene usjeve i biber - 2%. Stručnjaci povećanje proizvodnje paradajza pripisuju promjeni strukture potražnje za biljnim proizvodima zatvorenog tla. Posebno je povećana potražnja za domaćim paradajzom, posebno cherry paradajzom“, kažu u pres-službi resora.
Potpredsjednik udruženja „Steklenici Rusije“ Andrej Medvedev tvrdi da je trenutno velika zaliha tržišta krastavcima. To se objašnjava činjenicom da je krastavac najbrže rastući i brzo nadoknadivi proizvod. “Štaviše, gotovo svi proizvođači uzgajaju jednu vrstu krastavaca. Nigdje nećete vidjeti selektivnije vrste proizvoda”, izvještava gospodin Medvedev. On dodaje da za paradajz u regionu nije vršena supstitucija uvoza, jer je paradajz duži, teži i skuplji za uzgoj.
“Paprici, patlidžanu i drugom povrću se uopšte ne obraća pažnja. Preduzetnici ne žele da u svom poslovanju odlažu isplatu dugoročnih kredita koji su neophodni za uzgoj ovih kultura. Za sve to je potrebna stimulacija, motivacija od strane države, a trenutno je nema”, kaže Andrej Medvedev.
Natalija Davidenko, šef sektora za uzgoj useva i gljiva u Interagrou, rekla je da se 70% slatkih paprika koje konzumiraju Rusi uvoze na IV poljoprivrednom forumu „Voće i povrće Rusije — 2022“, održanom u Sočiju krajem oktobra. . Uglavnom, slatke paprike se, prema njenim riječima, donose iz Izraela, Turske i Kine. Gospođa Davidenko je sigurna da je sasvim moguće zamijeniti uvoz ove kulture vlastitom proizvodnjom, ali za to je potrebno riješiti niz zadataka.
“Paprika se uzgaja na otvorenom i zatvorenom tlu, a prinos se značajno razlikuje. Za Rusiju je prikladniji uzgoj kulture slatke paprike u staklenicima. Međutim, proizvodnja je ograničena agrotehničkim (visoki troškovi rada i uslovno niski prinosi u plasteničkoj proizvodnji; nedostatak intenzivnih tehnologija poljoprivrednih mašina, mašina za berbu krzna i linija za preradu i pakovanje) i socio-ekonomskim faktorima (nedostatak kulture stalne potrošnje). i visoka cijena u poređenju sa drugim povrćem)”— rekla je gđa Davidenko.
Sankcije su pogodile margine
U uslovima sankcionog pritiska na Rusiju, proizvođači su suočeni sa rastom cena materijala za proizvodnju, potrebom da traže nove dobavljače i alternativu sirovinama i materijalima koji napuštaju rusko tržište, kao i potrebu da promene rokovi isporuke, navodi Julija Tulupnikova. „Malim preduzećima i farmama je najteže“, kaže ona.
Poteškoće nastaju prvenstveno zbog visokog udjela uvozne komponente u proizvodnji plasteničkog povrća. Dakle, prema Andreju Medvedevu, skoro 80% sjemena, 60% sredstava za zaštitu bilja, 70% bumbara za oprašivanje je strano. Komponente opreme koja se koristi u biljnoj proizvodnji, posebno za plinsko-klipne instalacije za proizvodnju električne energije, opremu za kontrolu klime, opremu za sortiranje i pakovanje, postale su skupe i teško dostupne.
Isto kažu u pres-službi maloprodajnog lanca “Magnet”. “Ove godine smo imali poteškoća sa nabavkom sjemena, đubriva, biosigurnosti biljaka, rezervnih dijelova. Rješavamo ih razvijanjem i širenjem saradnje sa domaćim dobavljačima, kao i izgradnjom alternativnih kanala snabdijevanja“, kažu iz kompanije.
Povećanje troškova sirovina, materijala za proizvodnju, transporta značajno je povećalo troškove poljoprivrednika, što je uticalo na troškove proizvodnje.
“Istovremeno, zbog dobre žetve, poskupljenje povrća je gotovo neprimjetno. Recimo, paradajz danas košta otprilike isto kao i prošle godine”, komentira Julija Tulupnikova. Kao rezultat toga, marginalnost proizvodnje povrća u stakleniku značajno je smanjena u 2022.
Povrću je potrebna podrška
Proizvodnja plasteničkog povrća u Rusiji stalno raste. “Ako se nastavi pozitivna dinamika, onda će do kraja 2022. godine žetva biti oko 1.5 miliona tona, što je 7% više nego 2021. godine, a time će se ažurirati prošlogodišnji rekord. Povećanje obima proizvodnje postiže se kako uvođenjem novih površina, tako i povećanjem prinosa“, predviđa Julija Tulupnikova. Ona dodaje da je u Krasnodarskom kraju proizvodnja povrća u proteklih pet godina povećana za trećinu.
Na Kubanu postoje svi uslovi za uzgoj povrća u stakleniku, kaže Marija Zakatova, analitičarka istraživačke kompanije NTech. “Ovo je i povoljna klima i plodno tlo. Uz to, tu su i subvencije države u vidu refundacije sredstava za izgradnju plastenika za uzgoj povrća zaštićenog zemljišta, koje nadoknađuju do 25% troškova izgradnje“, kaže Zakatova.
Za dalji razvoj industrije, prema mišljenju stručnjaka, neophodna je modernizacija stakleničkih kompleksa regiona, korišćenje visoko efikasnih sistema grejanja, kao i podrška malim i srednjim poljoprivrednim gazdinstvima.
“Postoje subvencionisani krediti, postoje rate, postoji čak i nadoknada dijela troškova električne energije pri korištenju vještačke rasvjete u plastenicima. Postoji mnogo mjera, ali one nisu ciljane prema vrsti proizvoda“, kaže Andrej Medvedev. On pojašnjava da poljoprivrednici danas nemaju dovoljno pozajmljenih sredstava za podršku operativnim aktivnostima. “Neophodno je stimulisati ne samo izgradnju plastenika, kao što se danas radi, već i proces uzgoja širokog spektra povrća. Državna podrška nije selektivna. To ne stimuliše uzgoj određenih vrsta proizvoda, kojih u zemlji nema dovoljno“, naglašava Medvedev.
Inače, udruženje „Steklenici Rusije“ u martu se obratilo premijeru Ruske Federacije Mihailu Mišustinu sa predlogom niza neophodnih, po mišljenju poljoprivrednika, mera državne podrške. Konkretno, ovo je povećanje granice preferencijalnog kratkoročnog kreditiranja na 1.5 milijardi rubalja, povećanje naknade kreditnim institucijama za preferencijalne kratkoročne i investicione kredite na 100% ključne stope Centralne banke Ruske Federacije. Federacija; uspostavljanje kreditnih praznika na period od 1 godine za otplatu investicionih kredita uz zadržavanje povlašćenih stopa, naknadu dijela troškova nabavke sirovina, radova i usluga, uzimajući u obzir valutnu komponentu itd.
U pres-službi maloprodajnog lanca Magnit dodaju da uspješna proizvodnja plasteničkog povrća, između ostalog, zavisi od razvoja oblasti kao što su uzgoj i sjemenarstvo, kao i od aktivnog rada sa poljoprivrednim fakultetima u smislu integracije naučnih saznanja u praktičnu aktivnosti.
Osim toga, kompanija bilježi nedostatak uzgajivača povrća. „Od kvaliteta i produktivnosti ovih zaposlenih u velikoj meri zavisi rezultat rada plasteničkog kompleksa. Kako bi zatvorio jaz u ovim stručnjacima, Magnit koristi različite vrste motivacije da zadrži takve zaposlenike, formira kadrovsku rezervu za stručnjake i menadžere, poboljšava uslove rada, redovno provodi ankete o zadovoljstvu osoblja, privlači studente KubGAU-a. Na primjer, sa univerzitetom se održavaju konkursi za najzanimljivija i najefikasnija istraživanja za proizvodnju uz isplatu poticaja i ličnih stipendija od strane trgovačkog lanca”, navode iz kompanije. Međutim, problem, prema mišljenju stručnjaka, ostaje sistemski za industriju i zahtijeva pažnju države.
Margarita Sinkevič
Izvor: https://www.kommersant.ru