Vodonik se smatra važnom opcijom za realizaciju energetske tranzicije u hortikulturi staklenika. Ali promjena nije bila jedan-dva-tri. Kakva je trenutna situacija i kakva je budućnost vodonika u ovom sektoru?
Hortikultura staklenika Holandija i vodeće industrije hortikulture i sirovina rade zajedno na stvaranju zamaha za upotrebu vodonika u hortikulturi staklenika. Ideje koje obećavaju prikupljene su iz regija i klastera, a pilot projekti su u povoju.
„Da bismo vodonik učinili profitabilnim i ubrzali tranziciju, moramo inspirirati uzgajivače. Moramo pokazati da postoji poslovni slučaj. Zajedno stvaramo plan za korištenje vodonika u hortikulturi. A ako možemo da povećamo, troškovi će se prirodno smanjiti”, kaže Anneke van de Kamp iz vodećeg sektora hortikulture i sirovina.
Mogućnosti vodonika također su se politički infiltrirali u Hag. U koalicionom sporazumu se navodi da staklenička hortikultura ima potencijal da postane lider u energetski efikasnoj i kružnoj proizvodnji visokokvalitetnih proizvoda. Istovremeno, vlada tvrdi da je sektor još uvijek previše ovisan o prirodnom plinu. Pored geotermalne energije, biomase, preostale toplote i elektrifikacije, kao rešenje se pominje vodonik.
Želimo pokazati proizvođačima da vodonik zaista ima poslovni slučaj.
ANNEKE VAN DE KAMP IZ VODEĆEG SEKTORA HORTIKULTURE I SIROVINA
“Posebno za hortikulturne klastere gdje geotermalna ili rezidualna toplina nije moguća, vodonik bi mogao biti od interesa. Razmislite o područjima u sjevernom Limburgu”, kaže Van de Kamp.
Potencijal vodonika vidljiv je i na evropskom nivou. Sredinom septembra predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen najavila je stvaranje banke vodonika. Iznos u ovoj banci je 3 milijarde evra. Prema Van de Kampu, ovo je dobar potez. 'Ova banka povećava održivost vodonika u hortikulturi. Na kraju krajeva, vodonik se mora razvijati u većem obimu nego samo u Holandiji.'
Velika vjerovatnoća nedostatka
Van de Kamp ističe da svaki sektor želi postati održiviji u narednim godinama. Ovo povećava pritisak na vodonik. “Postoji toliko inicijativa koje zavise od vodonika. Potencijal za nestašice je velik. Dobro je da je Brisel toga svjestan.” I iako će prelazak na vodonik u praksi koštati više od 3 milijarde eura, Van de Kamp ističe da je to znak dobrih vijesti. namjere.
Ali Van de Kamp smatra da je cilj Evropske unije da proizvede oko 10 miliona tona čistog vodonika do 2030. godine pomalo ambiciozan. “Ako barem polovinu ovoga možemo provesti u praksi, već sada možemo biti veoma zadovoljni. U svakom slučaju, ove ambicije će dovesti do povećanja obima, a to je ono što nam je potrebno da smanjimo troškove.”
Prema Van de Kampu, neće biti lako dobro uskladiti ponudu i potražnju. Potrebna je značajna infrastruktura za isporuku vodonika potrošaču. Proces licenciranja također treba prilagoditi. “Za ovo je potrebna dobra koordinacija. To ne može organizovati pojedinačni proizvođač. Zato je važno da se, kao iu slučaju geotermalne energije, projekti ove vrste realizuju u saradnji sa javno-privatnim partijama i istraživačkim organizacijama.”
Donošenje znanja u sektor
Van de Kamp je rekao da je također važno donijeti postojeće znanje i tehnologiju u industriju za primjenu vodonika. „Preduzetnici mogu inspirisati jedni druge i pokazati šta je moguće. Kao kompanija za hortikulturu staklenika u Holandiji i vodeća industrija hortikulture i sirovina, mi također igramo ulogu u tome.”
Nije da se ništa ne zna o upotrebi vodonika, naglašava Van de Kamp. 'Proučavamo ovo godinama. Tehnologija za proizvodnju i primjenu već je tu. Hitnost je sada samo veća nego prije mnogo godina.'
Drugo pitanje koje ostaje nejasno je proces licenciranja. Ali, kao i kod geotermalne energije, očekuje se da će to biti složen proces. „Stoga, jedan od prioriteta u narednim godinama je i da se dobije više jasnoće o ovom procesu. Poduzetnicima je to potrebno kako bi dobro razmislili da li žele i mogu li učiniti ovaj korak”, kaže Van de Kamp.
Vodonik neće biti idealno rješenje za svaki staklenik. „Plastenička hortikultura ima luksuz da ima mnogo održivih opcija. I ti izbori će se takođe razlikovati po regionima. U određenim područjima, geotermalna energija ili zaostala toplota mogu biti najbolje rješenje”, kaže Van de Kamp.