Ukoliko Europska unija ne dopusti nove tehnike oplemenjivanja, poput uređivanja gena u organskoj poljoprivredi, strategija Europske farme do vilice vjerojatno neće ispuniti svoja obećanja da će krenuti ka ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. Međunarodni istraživački tim, uključujući naučnike sa Univerziteta Wageningen & Research (WUR), iznosi ovu molbu u radu objavljenom u časopisu Trends in Plant Science. Prema autorima, organska poljoprivreda i moderna biotehnologija imaju svoje specifične snage u doprinosu ciljevima održivog razvoja; kombinacija oba pristupa mogla bi osloboditi važne sinergije.
Međunarodna zajednica je 2015. godine definirala ciljeve održivog razvoja koji se bave globalnim izazovima sa kojima se svijet suočava, poput Nulte gladi, klimatske akcije i života na kopnu. Europska komisija (EK) obvezala se na ove ciljeve, koje treba postići 2030. Primjenjujući strategiju Farm to Fork, EK u isto vrijeme želi potaknuti razvoj područja organske poljoprivrede EU s ciljem postizanja 25% ukupnog poljoprivrednog zemljišta pod organskim uzgojem do 2030. Međutim, ako i dalje postoje trenutna evropska ograničenja na upotrebu novih tehnika uzgoja, ovo povećanje nikako neće garantirati veću održivost, kao studija naučnika iz Wageningena (Holandija), Izložbe Bayreutha, Göttingena, Düsseldorfa, Heidelberga (Njemačka), Alnarpa (Švedska) i Berkeleyja (SAD).
Ekološki dobici na lokalnom nivou, gubici na globalnom nivou
Ekološka poljoprivreda može imati blagotvoran učinak na zaštitu okoliša i biološku raznolikost na lokalnom nivou. Međutim, u usporedbi s konvencionalnim uzgojem, organsko uzgoj donosi i manje prinose. Zbog toga je potrebno više zemlje za proizvodnju iste količine visokokvalitetne hrane, ali pretvaranje prirodnog u poljoprivredno zemljište jedan je od najvećih pokretača globalnih klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti. „Globalna potražnja za visokokvalitetnom hranom raste. Stoga više organskog uzgoja u EU može rezultirati proširenjem poljoprivrednog zemljišta drugdje u svijetu, što bi moglo dovesti do ekoloških troškova koji premašuju bilo kakve lokalne ekološke koristi u EU “, kaže koautor Justus Wesseler, profesor Poljoprivredne ekonomije i ruralnih područja Politika na WUR-u. Drugim riječima: planirano povećanje organske proizvodnje u EU može rezultirati manje, a ne održivijim prehrambenim sistemima.
Moguće sinergije između organskog uzgoja i poljoprivredne biotehnologije.
Precizni alati u oplemenjivanju biljaka
U svojoj publikaciji u Trends in Plant Science, autori stoga tvrde da je postizanje cilja od 25% organskog poljoprivrednog zemljišta i SDG-a moguće samo ako se promijeni zakon EU-a i dozvoli upotreba moderne biotehnologije i novih tehnika uzgoja, posebno u organska proizvodnja. "Ovo se posebno odnosi na uređivanje gena, novi precizni alat koji se koristi u oplemenjivanju biljaka", kaže Richard Visser, profesor oplemenjivanja biljaka na WUR. „Uređivanje gena nudi jedinstvene mogućnosti da se proizvodnja hrane učini održivijom i da se dodatno poboljša kvalitet, ali i sigurnost hrane, posebno u onim kulturama koje su unakrsno oprašivane i / ili vegetativno razmnožavane. Uz pomoć ovih novih molekularnih alata mogu se razviti robusnije biljke koje donose visoke prinose za visokokvalitetnu ishranu, čak i uz manje gnojiva. "
Pesticidi koji sadrže bakar u organskom uzgoju
Pored toga, uređivanje gena koristi se za uzgoj biljaka otpornih na gljivice koje uspijevaju u organskom uzgoju bez pesticida koji sadrže bakar. Bakar je posebno toksičan za tlo i vodene organizme, ali njegova upotreba za suzbijanje gljivica ipak je dozvoljena u organskom uzgoju zbog dosadašnjeg nedostatka nehemijskih alternativa. Visser: „Organska poljoprivreda i uređivanje gena mogu se stoga vrlo dobro dopunjavati i, zajedno, mogu doprinijeti većoj lokalnoj i globalnoj održivosti.“
Prevladavanje duboko ukorijenjenih predrasuda
Autori očekuju da je primjena zakonskih promjena malo vjerovatna u trenutnoj političkoj stvarnosti. "Čini se da mnogi kreatori politike iz EU i države i interesne grupe preferiraju politike suživota, gdje su organska proizvodnja i moderna biotehnologija strogo odvojene", kaže Wesseler.
Istraživači se nadaju da poboljšana komunikacija može postepeno prevladati neke duboko ukorijenjene predrasude među kreatorima politike i širom javnošću. Visser: "Čak i ako bi se radilo samo o uređivanju gena, jer ova nova tehnika omogućava vrlo ciljano uzgoj, bez potrebe za unošenjem stranih gena u biljke."
Za više informacija:
Univerzitet Wageningen i istraživanje
www.wur.nl