Novo istraživanje Laboratorije za istraživanje vode u Utahu pokazalo je da nanotehnologija može smanjiti utjecaj poljoprivrede na okoliš i uskoro bi mogla donijeti značajne ekonomske koristi.
Tradicionalna đubriva i pesticidi su dugo bili povezani sa visokim nivoom emisije gasova staklene bašte i ozbiljnim zagađenjem životne sredine, kao što je široko rasprostranjena eutrofikacija. Ovo je dovelo do ispitivanja poljoprivrede i podstaklo naučnike da razmotre alternative ili inovacije koje bi mogle ublažiti ovaj problem. Jedna takva inovacija je upotreba nanotehnologije u razvoju efikasnih đubriva i pesticida.
Istraživači iz Laboratorije za istraživanje vode u Utahu, radeći s međunarodnim timom naučnika, pokušali su razumjeti može li nanotehnologija razviti gnojiva i pesticide koji proizvode manje stakleničkih plinova, a istovremeno su ekonomski isplativi. Studija, koju je vodio Yiming Su iz Laboratorije za istraživanje vode u Utahu i Odsjeka za građevinarstvo i inženjerstvo USU, otkrila je da se korištenjem nanotehnologije tradicionalne agrohemikalije mogu transformirati u učinkovitiju i efikasniju formulu, što dovodi do povećanih ekonomskih koristi za farmere i manje uticaj na životnu sredinu.
Istraživači su objavili rad u hrana prirode opisujući i pozitivne efekte nanođubriva i nanopesticida, kao i potrebu za optimizacijom nove tehnologije za dalje usvajanje. Iako nanotehnologija ima mogućnost da uštedi troškove uzgajivačima u manjem obimu, još uvijek nije spremna za široku upotrebu.
“Iako postoji mnogo revolucionarnih otkrića, bilo je nepoznato da li i na koji način inovacija ovih agrohemikalija sa nano-mogućnošću doprinosi održivom razvoju poljoprivrede”, rekao je Su. Ovo pitanje je dovelo do analize troškova i koristi o tome da li su nanođubriva i pesticidi ekološki prihvatljivi i vrijedni dodatnih troškova za poljoprivrednike.
Nano gnojiva i pesticidi djeluju tako što transformišu tradicionalne agrohemikalije u nano formulu koja isporučuje hranjive tvari na ciljaniji način. Ovo čini đubriva i pesticide efikasnijim i smanjuje uticaj na životnu sredinu. Iako postoje početni troškovi povezani sa nanotehnologijom u poljoprivredi, Su i njegov tim se nadaju da će pokazati kako se ti troškovi mogu nadoknaditi efikasnijom isporukom visokoefikasnih nano hranljivih materija i pesticida na odgovarajuća mesta u biljci. To bi ograničilo i prekomjernu primjenu gnojiva i pesticida, kao i smanjilo utjecaj na okoliš.
Kombinacija daljih istraživanja i ulaganja u nanotehnologiju vjerovatno će se pokazati korisnim za njenu široku primjenu. Sveukupno, istraživanje pruža snažne dokaze da inovacija agrohemikalija sa nanoomoćenjem predstavlja značajan korak naprijed u potrazi za održivom poljoprivredom i proizvodnjom hrane.
Izvor: https://www.usu.edu