Eyleen Goh vodi farmu sa gornje palube parkinga u Singapuru.
A ovo nije mala operacija – snabdeva obližnje trgovce i do 400 kg povrća dnevno, kaže ona.
„Singapur je prilično mali, ali imamo mnogo parkinga. Prilično je san imati farme [ovdje] kako bi se zadovoljile potrebe stanovnika u zajednici”, kaže ona.
Najmanje desetak ovih krovnih farmi sada je niknulo širom te gradske države jugoistočne Azije.
Vlada je počela izdavati neobične parcele u zakup 2020. godine u sklopu svojih planova za povećanje lokalne proizvodnje hrane. Zemlja sa 5.5 miliona stanovnika trenutno uvozi više od 90% svoje hrane.
Ali prostor u ovoj gusto naseljenoj ostrvskoj državi je oskudan, a to znači da zemljište nije jeftino. Singapur ima jednu od najskupljih nekretnina na svijetu.
Jedan farmer je za BBC rekao da je visoka cijena njegovog prvog parkinga značila da ga se mora odreći i preseliti se na jeftiniju lokaciju.
Kada je BBC News posjetio farmu gospođe Goh, koja je otprilike trećina veličine fudbalskog terena, operacije su bile u punom jeku.
Radnici su brali, šišali i pakovali choy sum, lisnato zeleno povrće koje se koristi u kineskoj kuhinji.
U međuvremenu, na drugom kraju objekta, još jedan zaposlenik bio je zauzet ponovnim sađenjem sadnica.
“Žetve smo svaki dan. U zavisnosti od povrća koje uzgajamo, može se kretati od 100 kg do 200 kg do 400 kg na dan“, kaže gospođa Goh.
Ona kaže da je pokretanje farme koštalo oko milion sindikalnih dolara (1 dolara; 719,920 funti), pri čemu je veliki dio novca potrošen na opremu koja će ubrzati žetvu.
Iako je dobila neke subvencije, gospođa Goh kaže da njen posao još nije profitabilan.
Ona ima 10 zaposlenih i plaća najam od oko 90,000 S$ godišnje za prostor i još jedno parkiralište, koje se još uvijek postavlja.
„Naš period postavljanja desio se tokom pandemije Covida, tako da je logistika bila mnogo skuplja i trajala je duže“, objašnjava gospođa Goh.
„Štaviše, ovo je bio prvi tender za parkiranje na krovu koji je dodijelila [vlada] tako da je proces bio vrlo nov za sve“, dodaje ona.
Singapurski farmeri na krovovima također pronalaze druge načine da zarade novac.
Nicholas Goh, koji nije u srodstvu sa gospođom Goh, kaže da je uspio ostvariti profit tako što je ljudima naplaćivao mjesečnu naknadu za berbu povrća na svojoj urbanoj farmi.
Kaže da je ta ideja posebno popularna među porodicama koje žive u blizini jer je "to pristup u zajednici, a ne komercijalni".
Međutim, drugi urbani farmer, Mark Lee, kaže da su ga visoki troškovi natjerali da se preseli u industrijsku zgradu koja naplaćuje "zanemarljivo", odnosno nižu kiriju.
„Povrće je na kraju samo povrće. Možete ga nabaviti u najsvježijem i najboljem kvalitetu, ali postoji ograničenje koliko ćete platiti. Ovdje ne govorimo o tartufima,” kaže gospodin Lee.
'Egzistencijalno pitanje'
Farme na krovu nisu jedini način na koji Singapur želi povećati količinu hrane koju uzgaja.
Većina domaćih proizvoda u zemlji dolazi iz visokotehnoloških objekata koji su u velikoj mjeri subvencionirani od strane vlade. Prema zvaničnim podacima, 238. godine imala je 2020 licenciranih farmi.
Neke od farmi su već profitabilne i mogu proširiti svoju proizvodnju kako bi povećale profit, kaže Singapurska agencija za hranu (SFA).
“Sigurnost hrane je egzistencijalno pitanje za Singapur. Kao globalno povezan mali grad-država sa ograničenim resursima, Singapur je ranjiv na vanjske šokove i poremećaje u snabdijevanju”, rekao je glasnogovornik SFA za BBC News.
„Zbog toga je važno da kontinuirano preduzimamo korake kako bismo osigurali naše osnovne resurse“, dodaje portparol.
Ranije ove godine, pitanje sigurnosti hrane je došlo u oštar fokus u Singapuru kada nekoliko zemalja u regionu zabranilo je ili ograničilo izvoz ključnih namirnica.
Vlade koje se oslanjaju na uvoz pokušale su zaštititi svoje zalihe hrane dok su rat u Ukrajini i pandemija podigli cijenu svega, od osnovne hrane do sirove nafte.
Do 2030. Singapur ima za cilj da proizvede 30% hrane koju sam konzumira – više od tri puta više od sadašnje količine.
Profesor William Chen sa Singapurskog tehnološkog univerziteta Nanyang kaže da bi urbanim farmama trebalo ponuditi više podrške.
„Postoje mjere kao što su grantovi za produktivnost od SFA i regularna tržišta poljoprivrednika kako bi se potrošači ohrabrili da kupuju više lokalnih proizvoda,“ kaže profesor Chen, koji je direktor univerzitetskog programa nauke o hrani i tehnologiji.
„Možda bi se moglo razmisliti o pomoći lokalnim farmerima da usvoje jednostavne tehnologije…“, kaže on.
Međutim, Sonia Akter, docentica na Lee Kuan Yew School of Public Policy, vjeruje da će visoki operativni troškovi vjerovatno ostati glavni izazov za urbane farmere.
„Singapur nudi mnogo subvencija i finansijske podrške preduzetnicima koji rade u ovom prostoru“, kaže ona.
„Pitanje je da li će ove farme moći da rade i da budu komercijalno održive kada državna podrška prestane da teče.”
Nazad na krovu okruženom tornjevima usred urbanog širenja Singapura, gospođa Goh može izgledati kao svijet daleko od tradicionalne poljoprivrede.
Međutim, ona ponavlja osjećaje generacija farmera koje su bile prije nje: „Odustajanje nije opcija. Što je izazovniji, to će biti isplativije.”
Izvor: Annabelle Liang – BBC News