U januaru 2016. godine, kada sam započeo ovu ulogu, postavio sam si brojne ciljeve koje moram postići. Jedna od njih bila je kontaktirati putem društvenih mreža ljude koji nisu uključeni u posao uzgoja voća, bobičastog voća i povrća, kako bi pružili komentar na pitanja koja su važna za hortikulturu. Ne možete pobijediti zdravu lokalno uzgojenu hranu koja je toliko kvalitetna da zarađuje na našim izvoznim tržištima!
Uzgoj hrane koja nam je potrebna za održavanje zdravlja danas tek dolazi na svoje. Covid je ponovno usmjerio svjetsku populaciju na važnost zdrave hrane. Ovdje na Novom Zelandu situacija nije ništa drugačija. Potencijal za eksponencijalni rast naše proizvodnje voća, bobica i povrća previše je stvaran. Dostizanje ovog potencijala sputava niz postavki politike. Novozelanđani i svijet zahtijevaju naše proizvode.
Zaštita zemljišta, vode, rada i biološke sigurnosti ključni su elementi za uzgoj hrane. Dalje postoji potreba za inovacijama, kroz nove sorte i nove metode uzgoja koje promoviraju slatku vodu i prilagođavanje klimi. Svakodnevno se suočavamo s bitkom kojom ćemo zadržati visoko produktivno zemljište za uzgoj, a kuće će se saditi brže od povrća.
Voda postaje zastrašujuća roba na Novom Zelandu, zemlji u kojoj 80% vode koja padne s neba istječe u more. Zašto vijeća i vlada ne predvode prijeko potrebne inicijative za skladištenje i hvatanje? Možda će biti neke akcije sada kada se urbani Novi Zeland suočava s vodenom krizom?
Vladino suzbijanje privremenog rada migranata i zadržavanje ograničenja šema radne snage prepoznatog sezonskog poslodavca (RSE) na Pacifiku direktno koči rast i sposobnost hortikulture da obavlja i hrani ljude. Covid nas je naučio da je od vitalnog značaja zaštititi Novi Zeland od bolesti i patogena. Ali čak i kad su granice zatvorene, novi biljni štetnici stižu na Novi Zeland.
Zatim dolazimo do istraživanja i razvoja, nakon čega slijedi transfer tehnologije uzgajivačima. Ovo istraživanje nam je potrebno da bismo ostali konkurentni na svjetskim tržištima i dali svoj doprinos prilagodbi slatke vode i klime. Ono što se istražuje i sredstva za to istraživanje trebaju hitno ponovno odrediti prioritete. Povrh ovih izazova je izrazito povećanje usklađenosti koje se nameće uzgajivačima i poljoprivrednicima.
S nadležnim i stručnim timom HortNZ-a proveo sam proteklih pet i više godina radeći na svakom od ovih pitanja kako bih poboljšao situaciju za uzgajivače i kao posljedicu, sav ruralni sektor. Naša frustracija je što je napredak spor, puno sporiji nego što bi trebao biti.
Još jedna frustracija je prepoznavanje hortikulture i njenog doprinosa ne samo ekonomiji - mi smo industrija od 7 milijardi novozelandskih dolara - već i naša podrška ruralnim zajednicama i zdravlju zemlje. Jedna od kampanja HortNZ-a koju sam preuzeo bila je postavljanje označavanja zemlje podrijetla kao zakonski zahtjev na Novom Zelandu. To je zakonski zahtjev na svim našim ključnim izvoznim tržištima i to već dugi niz godina. Ova kampanja započela je početkom 2000-ih, a nešto manje od 20 godina kasnije, Novi Zeland će imati zakonski obavezno označavanje zemlje porijekla.
Iz gore navedenih razloga, s Ministarstvom primarne industrije, naša hortikulturna porodica radi na stvaranju jedinstvenog pristupa razvoju politike kako u Vladi tako i u industriji. Moramo ući u isti tim kako bismo što brže napravili razliku. Poboljšanje promjena politike koje bi trajalo dvadeset godina bio bi pravi napredak! Trenutno je u toku razvoj ovog jedinstvenog pristupa. Moramo ovo raditi jer se suočavamo sa današnjim izazovima, sljedeći nas izazovi već dolaze.
Ogromna svjetska ultrabogata ulaganja ulažu u proizvodnju hrane i prehrambeni sistem. Tada su godine ulaganja u prehrambeni sistem iznosila oko 0.5 milijardi američkih dolara. Ove godine procjenjuje se da će investicija iznositi 20 do 25 milijardi američkih dolara. Fokus je na uzgajanju sve hrane koja je ljudima potrebna što je moguće bliže mjestu na kojem žive, proširujući koncept vertikalne poljoprivrede tako da uključuje drveće i korijenske usjeve.
Ovo je izravan izazov za naše izuzetno uspješne i vrijedne izvozne programe. Vjerujem da će uvijek biti vrhunsko mjesto za uzgoj novozelandske hrane, ali da bi to mjesto održale, vlada i industrija morat će raditi zajedno kako bi se suočili s izazovima. Tu dolazi do razvoja jedinstvenog pristupa razvoju strategije. On ima apsolutno vitalnu ulogu kako bi osigurao uspješnu budućnost novozelandske hortikulture.
Na kraju zahvaljujem svima koji se bave hortikulturom na podršci, Odboru HortNZ-a i osoblju što su mi pružili priliku da dam svoj doprinos, a vama čitatelju što ste pročitali ono što sam napisao.
Ovo neće biti moj posljednji blog, ali je posljednji blog kao izvršnog direktora HortNZ-a. Moja nasljednica Nadine Tunley preuzima dužnost 14. juna. Siguran sam da ćete Nadini pružiti isti nivo podrške i ohrabrenja koji ste pružili meni. Međutim, neću biti izgubljen za sektor jer sam neko vrijeme zadržan da pružim podršku industriji u sezonskom radu i budućnosti RSE šeme. Tako da ćemo se viđati oko vas, iako u drugom svojstvu.