Ako vam se činilo da su posljednjih dana cijene krastavaca u Sankt Peterburgu skočile do astronomskih visina, onda vam se nije činilo: prosječna cijena povrća na Haymarketu kreće se od 400 do 500 rubalja po kilogramu. U radnjama, kako kupci ne bi pali u nesvijest od šoka, prodaju se komad po komad. “Fontanka” je protrčala po radnjama i saznala šta se dešava.
“Narod nema para”
Na Haymarketu nema mirisa na obilje krastavaca — prodavači koji nude plasteničko povrće mogu se izbrojati na prste jedne ruke od preobilja rasprodača. Ali čak i onima koji su se usudili prodati krastavce, dostupne su samo dvije varijante: ili glatke duge ili kratke bubuljice. I jedni i drugi imaju istu cijenu - noćna mora.
Pozivno podižući obrvu, prodavač klima glavom na svoj proizvod - kratki krastavci sa bubuljicama za 450 rubalja, čak ni cvatovi još nisu stigli da se sruše.
“Krastavci su baš takvi. Sad ih je malo pa je skupo, pijaca. Kada bude dosta isporuka, biće jeftinije. Za dvije sedmice će se vjerovatno pojaviti”, objašnjava prodavačica u crvenom džemperu.
U radnji preko puta nalaze se izgladnjeli izgladnjeli, mekani, bolesno blede puti. Pazarnog dana bi takve ljude bez oklijevanja bacili u lokve s pomijama, a danas to daju za 500 rubalja. „Azerbejdžanski“, opravdava cenu prodavac.
Na većini tacni u principu nema etiketa sa cenama - na opštoj pozadini paradajza od 80 i patlidžana od 100 rubalja po kilogramu, "zlatni" krastavci bi izgledali kao pravo ruglo. „Kupci se uplaše i odlaze“, nevoljko objašnjava prodavačica u masnoj kecelji.
“Njihova nabavna cijena na bazi je 420 rubalja. Uzeo sam ih jučer - niko ih nije kupio od mene. Narod nema novca. Danas sam odlučio da se ne mešam”, priznaje brkovi u pletenoj kapi, kladio se na mandarine i paradajz.
Hawkeri neće sniziti cijenu krastavaca čak ni noću. Pravilo „samo da se izvučem i vratim bar nešto“ danas ne funkcioniše. “Za mene to nije isplativo. Da, radije bih ih odveo kući”, kaže crnobri prodavac u dvorištu Apraksin.
Takva slika na tržištu, kažu hakeri, traje već peti dan. Obično su krastavci na ruske šaltere dolazili iz Bjelorusije, Azerbejdžana, Krasnodarskog kraja, ali sada nema uvoza.
U trgovačkim lancima asortiman je širi, ali cijene pokušavaju dostići tržišnu ljestvicu. U "Raskršću" krastavci sa glatkom korom prodaju se za 190 rubalja za 600 grama, krastavci srednjeg voća sa bubuljicama - za 300. U "Ribbon" krastavci sa bubuljicama, pakovani po 300 grama, daju 249 rubalja, dugo-mrežasti. one koštaju 84 rubalja po komadu. U "Magnetu" kačenje plastenika sa kratkim plodovima daje se 210 rubalja za 450 grama, kornišona - 230 rubalja za 300 grama.
Odakle dolazi
Kada su ruski zvaničnici počeli savijati prste, nabrajajući uspjehe zamjene uvoza, krastavci su bili među prvima. Sa ukupnom potrošnjom od skoro milion tona godišnje, 94 odsto sopstvene, procenjuje Institut za konjunkturu poljoprivrednog tržišta (ICAR). Štaviše, proizvodnja krastavaca u 2022. oborila je sve dosadašnje rekorde — 885.7 hiljada tona (+5.3% u odnosu na prethodnu godinu).
Ovako visoka dostignuća neminovno su dovela do neviđeno niskih maloprodajnih cijena. Rosstat je početkom septembra zabilježio prosječnu cijenu od 66 rubalja po kilogramu u Sankt Peterburgu. To se u našem gradu nije dogodilo od 2017. godine, kada se za kilogram krastavaca tražilo u prosjeku 62 rublja. Od tada je sve skuplje. Poređenja radi: 2021. nije pao ispod 86. Štaviše, prošle godine Rusija je bila značajan izvoznik krastavaca. Na primjer, u Poljsku je poslato najmanje 3,500 tona krastavaca (do oktobra).
Utoliko je gorko sada posmatrati stanje na farmi krastavaca, koje bi, prema sadašnjim uhranjenim vremenima, nekome moglo izgledati pogubno: u najvećim trgovačkim lancima uglavnom su prestali da ih prodaju po kilogramu - pojedinačno ili u pakovanjima od 350-600 grama.
Dugoročna promatranja cijena krastavaca pokazuju da zimi oni nužno poskupe, i to dva ili tri puta - to je norma. Ekonomsko objašnjenje za ovaj fenomen je očigledno – deficit. Trgovci na tržištu, menadžeri maloprodajnih lanaca, menadžeri i federalni distributeri govore o tome različitim riječima.
Zašto, zaboga, staklenička ekonomija pokazuje toliku sezonskost, nije baš jasno, ali ostaje činjenica. Negde u oktobru, svake godine, kod nas ponestane krastavaca – koliko god da ih je uzgajano preko leta. Nikakva proizvodna evidencija plastenika, kao što jasno vidimo te godine, ovdje nije bitna. Tek im dođe kraj, i svima — i glatkima, i sa bubuljicama, kornišonima i svime uopšte. Neizbježni rast uvijek uspori u prvoj sedmici ili dvije januara, a onda se uvijek i nužno nastavi dalje, i tako sve do kraja februara – početka marta. Čini se da je borba protiv ovog fenomena poput borbe protiv same promjene godišnjih doba.
Od davnina se deficit na domaćem tržištu pobjeđivao uvozom. Prirodno i ovde. Od oktobra je uredno počeo relativno primetan uvoz krastavaca iz inostranstva. Najveći dobavljači su Bjelorusija, Azerbejdžan, Kina, Turska. Bjelorusija se ne računa, tamo je sve isto sa krastavcima kao i kod nas. Ali zalihe iz toplih zemalja gotovo doslovno ponavljaju krivulje cijena u našim trgovinama.
Međutim, kako se sjećamo, Rusija je gotovo zamijenila industriju krastavaca sa nultim uvozom. A naš uvoz jedva dostiže 5% potražnje, što znači da se teško nosi sa svojom funkcijom regulatora cijena. Kineskih, azerbejdžanskih i turskih krastavaca jednostavno nema dovoljno, a oni nisu u stanju da utiču na apetite domaćeg proizvođača, koji zimi iznova naduvava cene. Za to, naravno, postoji objašnjenje: mnogo je skuplje grijati i paliti plastenike zimi nego ljeti. Da ne spominjem koliko košta na jugu. Uostalom, prosječna cijena kilograma krastavaca iz Kine je 1.64 dolara, iz Azerbejdžana - 1.5, a iz Turske - 0.84. Nema smisla ovo porediti sa cenama u prodavnicama. Formiraju ih potpuno različiti ljudi i iz potpuno različitih razloga.
Od bašte do pulta
Maloprodajnim lancima Sankt Peterburga i povrtarskim bazama krastavce isporučuje poljoprivredno gazdinstvo „Vyborzhets” — „lider u proizvodnji svežeg povrća i začinskog bilja u severozapadnom regionu”, navodi se na zvaničnom sajtu kompanije.
— Naši krastavci redovno ulaze u trgovačke lance, nema problema, sve nam je odlično. Pogledajte primjer "Magnet", "Pyaterochka", "Dixie", "OK", "Traka". Svi imaju svoj brend, tu su proizvodi naše proizvodnje i drugi plastenici. Kakvu žetvu svakodnevno snimamo? Različite sorte na različite načine, ne mogu reći odmah”, rekli su za Fontanka iz prodajnog servisa Vyborg.
I bez obzira na to koliko se dobro odvija u stakleniku u Vyborgu, oni ne mogu zasititi tržište Sankt Peterburga samo krastavcima: očigledno je malo ponuda na tržištu, nema krastavca.
Jedan od mogućih razloga za slom koji je zadesio tržište krastavaca u Rusiji opisali su industrijski časopisi: kažu, napeta globalna geopolitička situacija ostavila je stakleničke farme Ruske Federacije bez sjemenskog fonda. U Institutu za tržišnu konjukturu sa Fontankom prvo nisu hteli da razgovaraju o tome, pozivajući se na „mnogo toga“. No, na kraju su popustili i naveli čak tri potencijalna uzroka kolapsa.
— Možda ima problema sa sjemenskim materijalom, možda je paralelni uvoz bio pogrešan, možda su prestali da kupuju iz Evrope, uzimaju Kineze, teško je reći“, rekla je pomoćnica generalnog direktora Varvara Serdjukova.
Proizvođači krastavaca nisu posrnuli samo zbog nedostatka sjemena – mnogi od njih su zimi imali tzv. Ovo je rečeno u agrokompleksu Ivanisovo u moskovskoj oblasti Elektrostal, koji, između ostalih proizvođača, isporučuje krastavce u prodavnice i pijace Sankt Peterburga.
— Cijene su ovakve ne samo u Sankt Peterburgu, tako je svuda — proizvođač nema proizvod, pa je krastavac skuplji od kavijara. Sada nisu svi izašli s ovim proizvodom. Ne znam za ostale, imali smo ponovni red: krastavac raste nekoliko mjeseci, onda se biljke umore, morate promijeniti grm. To je sve. Žbun se menja dve-tri nedelje, a berba počinje ponovo, dostići ćemo puni kapacitet”, rekla je Ivanisovo.
I naravno, niko nije otkazao troškove toplote i sunca, koje farmeri postavljaju krastavac u plastenicima. Pa, hirovito povrće ne želi preživjeti bez njih zimi. A proizvođač jednostavno nema šanse da povrati ove povećane troškove.
— Treba grijati, potrebno je blistati. Ima neplaniranih troškova, što je hladnije napolju, to su veći. Zato su krastavci tako skupi. I apetit proizvođača, definitivno. Trenutno imamo cijenu krastavca od 5 rubalja, što je nešto manje od 2 dolara po opciji. A vaše ruske koštaju 7.5 rubalja, odnosno tri dolara po opciji. Ali naša vlada drži cijene niže, ne dozvoljava nam da povećamo. A Rusi imaju pravo da dođu po cijeni i u količini koju imaju”, rekao je za Fontanka Aleksandar Radkovets, direktor plastenika Berestye u Bjelorusiji.
Vrijedi napomenuti da je Bjelorusija najveći dobavljač krastavaca za Rusiju: 2021. godine obim isporuka u Rusku Federaciju iznosio je 14.5 hiljada tona po prosječnoj cijeni od 0.88 dolara po kilogramu. I nažalost, bjeloruski proizvođač trenutno neće moći spasiti ruskog potrošača. Uz svu svoju veliku želju, kaže Aleksandar Radkovets:
— Isporuku krastavaca u Rusiju počinjemo od kraja februara — u martu. Samo mi sad u pozadini raste mala količina ovog krastavca, dnevno se skupi svega 2.5 tone, a sve se razilazi po lokalnoj maloprodajnoj mreži. Nema mogućnosti snabdevanja kamionima, jer nema zapremine. Ubijali smo i 80-100 tona krastavca dnevno, kada će ići masovne sakupljanje.
Dodajte kašiku meda. Uzmite susjednu Finsku. Gotovo je potpuno lišen sorte krastavca na koju smo navikli. U velikoj većini lanaca trgovina (a tamo praktički nema drugih) postoje samo dvije vrste krastavaca: „lokalni“ i „strani“ (u pravilu španski). Oba su dugačka i glatka. Ove sedmice, na primjer, u hipermarketu Prisma prvi tip košta 4.99 eura po kg, drugi — 3.69. A ljeti prvi košta 1.9—2.3 eura, drugi ili nestane ili košta 10-20 centi jeftiniji od domaćih. Ponekad će vrijedna domaćica (teško Finkinja) naići na „neuslovljavanje“ — tako se zovu krivi (Käyrä) krastavci lokalne proizvodnje. To su oni koji se svojim izgledom ne uklapaju u vitke finske ideje o krastavcima. Tada se krastavci sasvim običnog ukusa mogu ugrabiti za 1.8 evra čak i po žestokoj zimi. Pa, ponekad naiđete na nešto sa prefiksom “eko”. To će koštati 13-15 eura po kilogramu u bilo koje doba godine. To je, u stvari, sva raznolikost. Svi koji su jeli finske krastavce neće vam dozvoliti da lažete – bezukusni su, bilo lokalni ili španski. A onih najpoželjnijih — malih, hrskavih, sa žutim dupetom i bubuljicama — gotovo nigdje nema ni za kakve pare.
Izvor: https://www.fontanka.ru