Kada čujemo o povećanju proizvodnje hrane uz pomoć takozvane “pametne” poljoprivrede, zamišljamo nešto vezano za umjetnu inteligenciju, robote i “velike podatke”, ali optimizacija poljoprivrede ne ovisi uvijek o najnovijim tehnologijama. U slučaju malih farmi u ruralnim područjima, „pametni“ pristup često uključuje pronalaženje ekonomski pristupačnih i originalnih načina za povećanje proizvodnje usjeva uz efikasno korištenje prirodnih resursa i bez štete po okoliš.
FAO projekat „Pametna poljoprivreda – za buduću generaciju“ sa budžetom od 3.4 miliona dolara, koji finansira Vlada Republike Koreje, pomaže desetinama porodica u ruralnim područjima Uzbekistana i Vijetnama da povećaju poljoprivrednu proizvodnju u staklenicima kako bi mogli proizvoditi više hrane koristeći manje pesticida, mineralnih đubriva i vode, uz manje rada i na sigurniji način.
Osnovna ideja je povećanje efikasnosti staklenika uzimajući u obzir pet međusobno povezanih aspekata: kontrolu klime, kontrolu štetočina i bolesti, navodnjavanje, ishranu biljaka i metode uzgoja.
Projekat uključuje racionalne naučne preporuke i naučno utemeljena rješenja, kako tradicionalna tako i moderna. Oni imaju za cilj da pretvore stakleničke farme u uspješna preduzeća, koja će povećati prihode njihovih vlasnika, proširiti mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva i omogućiti cjelogodišnju proizvodnju raznovrsnijih, pristupačnijih i sigurnijih prehrambenih proizvoda.
“Vidjeli smo visokotehnološke staklenike u koje su uložena velika sredstva, ali je istovremeno njihova produktivnost bila niska, jer nisu uzimali u obzir lokalne specifičnosti. Niskobudžetni sistemi, kao što su ovi optimizovani staklenici, omogućavaju vam da požnjete više useva sa manje resursa,” kaže Melvin Medina Navarro, vodeći tehnički stručnjak na projektu.
Inteligentna rješenja
Kada su stručnjaci FAO-a prvi put počeli proučavati domaćinstva sa niskim i neredovnim prihodima u tri pilot ruralna područja Uzbekistana, otkrili su da se u njima praktikuju zastarjele i neefikasne metode uzgoja voća i povrća u staklenicima.
Na primjer, oprašivanje je vršeno ručno, a štetni pesticidi su korišteni u velikim količinama. Plastenici su premazani glinom kako bi se stvorila hladovina i snizila temperatura unutra tokom najtoplijih mjeseci, kada dnevne temperature mogu dostići 42 stepena Celzijusa.
„Prije svega, predlaže se korištenje novih materijala za pokrivanje“, kaže agronom Khairulla Esonov, koji učestvuje u projektu FAO.
Staklenici su prekriveni polietilenskom folijom sa specijalnim aditivima koji su veoma izdržljivi, reflektuju ultraljubičasto zračenje, smanjuju prašinu i sprečavaju kondenzaciju.
Za suzbijanje štetočina i bolesti korištene su posebne ljepljive zamke i mreže za komarce. Zemljište oko plastenika je očišćeno od korova, a postavljene su dezinfekcione podne obloge i sistem dvostrukih vrata za suzbijanje virusa i bakterija.
Korištenje vodnih resursa optimizirano je korištenjem sistema za navodnjavanje kap po kap koji se sastoje od električnih pumpi za vodu, filtera, rezervoara za vodu i kapajućih vodova, zahvaljujući kojima se rastvorljivi nutrijenti efikasnije primjenjuju, dopirući direktno do korijenskog sistema biljaka.
Pored toga, svakom korisniku su uručeni instrumenti za mjerenje kvaliteta vode. Prema rezultatima analiza, otkriveno je da voda koja se koristi za navodnjavanje u sva tri pilot područja ima prekomjerno visok nivo kiselosti. Sada se radi na poboljšanju ovih parametara prilagođavanjem količine gnojiva i dodavanjem posebnih kiselina u vodu.
Čak i sama majka priroda pomaže: umjesto napornog i neefikasnog ručnog oprašivanja sada se koriste zemljani bumbari.
Rezultati koji mijenjaju život
Takve promjene, u kombinaciji sa tehničkom pomoći koju pruža FAO, podigle su upravljanje staklenicima na novi nivo, što je u nekim slučajevima dalo impresivne rezultate. Početni cilj projekta bio je povećanje proizvodnje povrća za najmanje 20 posto. Međutim, tokom prvog poljoprivrednog ciklusa, povećanje prinosa paradajza i slatke paprike bilo je 90, odnosno 140 odsto.
Nigora Pulatova, jedna od farmera uključenih u projekat, bila je iznenađena što je dobila isti urod, unatoč činjenici da je koristila upola manje sadnica od ostalih farmera. Osim toga, značajno je poboljšan kvalitet povrća u pogledu veličine, oblika, boje i odsustva ostataka pesticida, što je omogućilo poljoprivrednicima da svoje proizvode prodaju po znatno višoj cijeni.
Još jedan poljoprivrednik koji je učestvovao u FAO projektu bila je Matluba Alimbekova, majka petoro djece iz regije Andijan u Uzbekistanu. Matluba uzgaja paradajz, krastavce, slatku papriku, beli luk i začinsko bilje, ali je ranije zbog štetočina i bolesti stalno gubila skoro polovinu uroda. Ove godine zasadila je novu sortu slatke paprike “anetta”, koja više odgovara lokalnim uslovima, a već je ubrala više od dvije tone uroda i zaradila oko 1,100 dolara. Trenutno sakuplja više od 90 kilograma paprike svake sedmice i planira da posadi rotkvice u novembru kako bi zaradila više prihoda u zimskoj sezoni.
„Projekat je mnogo pomogao našoj porodici, naši prihodi su se povećali“, kaže Matlyuba.
Ranije je polovina zarade Matlyube Alimbekove išla za pokrivanje troškova proizvodnje, ali zahvaljujući projektu u oblasti “pametne” poljoprivrede sada iznosi manje od 20 posto.
Nadalje, projekat će izvršiti procjenu tržišta, modernizaciju laboratorija u oblasti sigurnosti hrane i obuku domaćih stručnjaka u cilju povećanja obima i profitabilnosti izvoza svježeg povrća i nastavak transformacije ruralnih područja korištenjem ekonomski dostupnih i ponovljivih metoda. .
Izvor: https://news.un.org