Domaće plasteničko povrće spremno je za izvozni marš u Evropu. To proizilazi iz izjave šefa Rosselkhoznadzora Sergeja Dankveta. Prema riječima zvaničnika, uzgoj plasteničkog povrća u zemljama EU postaje neisplativ i ekonomski nekonkurentan zbog visokih cijena energije. U Rusiji se intenzivno razvija, što znači da ostaje samo da se uspostavi zalihe susjeda na kontinentu.
Pateći od suše i visokih cijena, Stari svijet može zatvoriti oči pred sankcijama
Rusija je 2021. godine isporučila 2.5 hiljade tona krastavaca samo u Evropu, uključujući i evropske zemlje. I sada postoje prepreke u vidu ograničenja transporta i skuplje logistike: ako je ranije automobil koštao 3-3.5 hiljada evra, sada 12 hiljada evra, rekao je Dankvert. U međuvremenu, takve količine blijede u poređenju sa 5.5 miliona tona uvoza voća i povrća koji je, prema Rosselkhoznadzoru, ušao u Rusku Federaciju za sedam mjeseci 2022.
U pogledu cena, slika je takođe indikativna: Rusija je 2021. godine u inostranstvo prodala povrća u vrednosti od 818 miliona dolara, a na primer žitarica – 11,092 milijarde dolara. Uglavnom su to bili krompir, krastavci, paradajz, luk, šargarepa, beli kupus i karfiol, mahunarke. Najveći primaoci bili su Turska, Pakistan, Italija i Bjelorusija.
„Izjava šefa Rosselkhoznadzora je uglavnom situaciona: u Evropi je trenutno nenormalno vruće ljeto, što dovodi do problema u održavanju lokalnog uzgoja povrća, posebno staklenika“, kaže Nikita Maslennikov, vodeći stručnjak u Centar za političke tehnologije. – Ali to su privremene poteškoće i ne bih tvrdio da ozbiljno i trajno narušavaju ekonomiju staklene bašte EU. Evropljani će se sigurno snaći. Naravno, u jesensko-zimskom periodu održavanje plastenika je mnogo skuplje. Pogotovo sa predviđenim cijenama plina od 4,000 dolara za hiljadu kubnih metara.”
Ali da li je Rusija sama sposobna da dramatično poveća izvoz povrća, čak i u druge regione? Nakon nekog vremena, možda, ali trenutno, teško. Industrija i dalje zavisi od nabavke uvoznog sjemena, opreme, tehnologija i materijala sa kojima postoje problemi. Na primjer, staklenici zahtijevaju poseban premaz koji prenosi ultraljubičaste zrake. Još jedno pitanje – gdje prodati? Povrće je delikatna, kvarljiva roba, što znači da je potrebno izgraditi rute koje će ga brzo dovesti do krajnjih potrošača. Može se čuvati u pakovanjima najviše nedelju i po dana. Shodno tome, tvrdi Maslenjikov, krug potencijalnih primalaca se sužava na Tursku, Kazahstan, dijelom Kirgistan i Bjelorusiju. Tadžikistanu, koji ima tri obilne žetve paradajza na otvorenom tlu godišnje, naš paradajz u stakleniku ne treba uzalud.
Anatolij Tihonov, direktor Centra za agrobiznis i sigurnost hrane na Visokoj školi korporativnog upravljanja RANEPA, na stvari gleda drugačije. Sada će, prema njegovim riječima, hladnjača diktirati svoje uslove u Evropi. Poljoprivredni proizvodi poskupljuju zbog suše, požara i posljedica ekonomskih sankcija Ruskoj Federaciji. Povrće otvorenog tla umire. U Italiji pad proizvodnje raznih poljoprivrednih kultura dostiže 45%, očekuju se veliki gubici za suncokret, masline, krompir, dinje širom EU. Pod ovim uslovima, postoji velika verovatnoća da će Evropljani morati da traže od Rusije isporuku dela žetve. Političari mogu zatvoriti oči pred ovim, a kompanije će zaobići sankcije i kupovati hranu za prehranu stanovništva i smanjenje socijalnih tenzija usred visoke inflacije hrane.
“Prošle godine smo dobili više od 1.4 miliona tona povrća, u potpunosti se obezbjeđujemo krastavcima, oko 80 odsto – paradajzom. U zemlji radi 400 staklenika, još 50 je u izgradnji“, kaže Tihonov. – I imamo višak za izvoz. Staklenik radi ili na suncu ili na dodatnom vještačkom osvjetljenju i grijanju. U Evropi su cijene energenata previsoke, mineralna đubriva koja se koriste u staklenicima su deset puta porasla, a kupovna moć stanovništva opada. U tom kontekstu, ruski proizvodi će biti prilično konkurentni i moći će zamijeniti opadajući obim evropske proizvodnje.”
Rusija ima sve resurse (od zemlje i đubriva do zainteresovanih farmi) da zasiti evropsko tržište svojim povrćem, kaže Mihail Oganezov, specijalista u Odeljenju za strateška istraživanja kompanije Total Research. Prema njegovom mišljenju, faktor sankcija ne igra posebnu ulogu, jer se prehrambeni proizvodi, uz rijetke izuzetke, uklanjaju iz ograničenja. Dakle, teoretski, isporuke mogu početi sutra. Međutim, da bi se povećao izvoz, potrebno je prvo u potpunosti riješiti probleme domaće potrošnje. Kako napominje Oganjezov, uvozni paradajz i krastavci se i dalje dovoze u Rusiju, a zalihe sopstvenih proizvoda treba da ima – uz pravilan odnos i ulaganje. Ali na sjeveroistoku zemlje ovo povrće je 3-4 puta skuplje nego u Moskvi, Sankt Peterburgu i drugim megagradovima.
Izvor: https://www.mk.ru