Na jugu regije čuveni paradajz Minusinsk sazrijeva u plastenicima, a iako je još prerano za berbu, veličina paradajza je već impresivna – neki su već veliki! Detalji u izvještaju.
Maj je, a paradajz već sipa. Uzgajivač povrća, Valery Danilenko, kaže da je toplo proljeće poklon poljoprivredniku. Paradajz raste kao kiselo tijesto. Nismo stigli da počnemo, pošto se čitavi grozdovi već vijore na granama.
Bolje, jer je proleće bolje, prošle godine nije bilo proleća, a sada je, generalno dobro. I ja šapućem i moja žena šapuće, mi svi ovdje šapućemo preko njih, ništa se ne dešava bez šaputanja. A šaputanje je ovako, ustaješ u pet dok sunce ne izađe i počneš da šapućeš.
Valerij Danilenko, stanovnik sela Tes
Osim što se šuškaju, vole paradajz, pa sam morao da napravim pet vrata i isto toliko ventilacionih otvora u plasteniku kako bi svež vazduh bolje cirkulisao. Tako kaže Valery i biljke se brže oprašuju i rezultat je očigledan, jajnici na grmu se ne mogu prebrojati.
Zlatno pravilo uzgajivača povrća je da zelene rajčice ne uklanjaju sa grma, već da čekaju da sazriju pravo na lozi. Tek tada će paradajz biti sladak i zašećeren.
Paradajz još nije sazreo, a narudžbi ima više nego dovoljno, samo se povrtar još nije opredelio za cenu, kaže da neće biti jeftino, već prirodno i direktno iz bašte.
Ne znam kako bi ove godine trebalo biti malo skuplje. Ako ih je prošle godine bilo 400, čak i nešto više. Pa, sada 50 rubalja više, ali nije vjerojatnije.
Valerij Danilenko, stanovnik sela Tes
U plasteniku je četiri stotine paradajza volovsko srce. Ako ovako topao maj ostane do kraja mjeseca, planira ubrati impresivan rod, sa svakog grma po kantu, pa i više. Dok su još zeleni, pa ako vam se na tržištu ponudi paradajz Tesinsky, nemojte vjerovati, prvi domaći paradajz pojavit će se na policama tek za nekoliko sedmica.