Malo selo Imantau u regionu Severnog Kazahstana sa oko dve i po hiljade ljudi postalo je „prestonica petunija“ za relativno kratko vreme i obezbeđuje lavovski deo poreskih olakšica za čitav region Aiyrtau, prenosi Petropavlovsk. .vijesti sa osvrtom na Preduzetničku komoru. – Prije 15-ak godina, moj svekar Kuzakhmetov Idris odlučio je da se bavi uzgojem petunija. Kada je vidio kolika je potražnja za ovim cvijećem, predložio je da jedna porodica prvo uzgaja petunije. Omogućio sam im uslove, napravio plastenike. Sadili su cvijeće, uzgajali ga, a on ga je otkupio. Zatim je predložio da se druga porodica bavi uzgojem cvijeća. Sada se 150 domaćinstava odmah bavi stakleničkim poslom, gde je uključeno više od 500 seljana. Dozvolio im je da stanu na noge, a onda jednostavno otišao u penziju”, kaže Ilnar Galyamshin, predstavnik udruženja agro-ruralnog turizma. Glavni dobavljači sjemena su Holandija i Amerika. Tokom godina razvoja klastera, logistika je besprijekorno otklonjena. Nema kvarova u snabdijevanju sjemenom. Cijena kilograma sjemena je do milion i po tenge. Praksa je pokazala da se holandske petunije dobro ukorijene na sjeveru Kazahstana. Lokalni stanovnici već su postali toliko iskusni uzgajivači cvijeća da po rubu lišća određuju koje će boje biti cvijeće. Nije bilo posebne obuke – svi su učili na praksi. Uvode moderne tehnologije za navodnjavanje, eksperimente. “To je bio postepen proces. Savjetovali su jedni druge. Radili su jedni za druge, a onda su kod kuće napravili vlastiti staklenik i počeli sami da ih uzgajaju. Nisu se takmičili jedni s drugima. Iako i dalje postoji zdrava konkurencija. Neko ima lepše cveće, neko bolji staklenik – objašnjava Ilnar Galjamšin. Cvijećar se ovdje razvijao gotovo bez dodatnih subvencija i grantova od strane države. Unatoč činjenici da cijena modernog tehnološkog staklenika danas dostiže 10 miliona tenge, samo je nekoliko onih koji su se prijavili za državnu finansijsku podršku. U 2019. godini, prema planu poslovanja, jedan od stanovnika dobio je inovativni grant, uzeo je sredstva za opremu za zavarivanje – za izradu peći za plastenike. Prema Ilnaru Galyamshinu, sada cijela zemlja zna za Imantau petunije. Ljudi dolaze ovamo po jeftino cvijeće čak i iz najudaljenijih krajeva. “Praktično nema potrebe za traženjem tržišta prodaje. Sve se prenosi od usta do usta. Uglavnom, svi samo čekaju kupce. Glavna prodajna tržišta su Nur-Sultan, Kokshetau i Petropavlovsk. Ako, na primjer, postoji samo jedan staklenik ispod glavnog grada, niko tamo ne ide. A u Imantauu ima 150 plastenika i svi dolaze ovamo. Ali, na primjer, 2021. su došli iz Šimkenta, ovdje su kupili petunije. U martu su posadili sjeme, ali je udario mraz i morali su ponovo da kupuju”, kaže Ilnar. Kao i svaki drugi posao, nije bez izazova. Godine pandemije postale su teške za lokalno stanovništvo. “Situacija je svake godine drugačija. Godina pandemije pokazala je da cvijeće nije toliko popularno u takvom periodu. 2020. ljudi nisu mogli prodavati cvijeće. Bacene na hiljade, desetine hiljada. Ovo je veoma težak posao. Ako temperatura padne, jak vjetar – sve može umrijeti – dijele lokalni stanovnici. Uprkos svim poteškoćama, meštani sela ne planiraju da traže druge poslovne niše. Cijena zemljišta i nekretnina ovdje je srazmjerna kapitalu, jer je prisustvo staklenika ovdje garancija uspješnog poslovanja. – Ima smisla kada jedno domaćinstvo raste od sto hiljada cvetova po sezoni. Po cijeni od 45 tenge, ovo je više od 4 miliona tenge. Tri mjeseca intenzivnog rada, kada meštani nemaju vremena ni za jelo ni za spavanje – mart, april, maj. U preostalim mjesecima izvode se samo pripremni i popravni radovi. Svaki staklenik zapošljava najmanje 3-4 osobe. Porodica može samostalno uzgajati 50,000 biljaka. Štaviše, ako je ovdje otkupna cijena 45 tenge, onda u gradu cijena takvih petunija dostiže 600 tenge po cvijetu, dijele lokalni stanovnici. Prema uzgajivačima, jedini problem je nedostatak radnika. Lokalni uzgajivači cvijeća spremni su da plate pet hiljada tenge dnevno, što je sasvim dobro za ruralna područja regije Sjeverni Kazahstan.