#poljoprivreda #staklenička farma #proizvodnja povrća #Kazahstan #poljoprivrednaekonomija #troškovi energije #podrška vlade
Prema najnovijim podacima Energyprom.kz, iskorišćena površina staklenika u Kazahstanu smanjena je sa skoro 1,500 hektara na samo 1,200 hektara, što predstavlja pad od 18.1%. Najveći doprinos ovom negativnom trendu bilo je smanjenje površina staklenika u vlasništvu farmera, koje su u 210.3. godini smanjene za 24.7 hektara ili 2022%. Industrijski plastenici poljoprivrednih preduzeća takođe su doživjeli pad, iako manje značajan, sa smanjenje od 43 hektara ili 16.4%.
Kao rezultat smanjenja stakleničkih površina, ukupna proizvodnja krastavaca i paradajza uzgojenih u zaštićenom zemljištu u 2022. godini dostigla je samo 182,400 tona, skoro jednu trećinu manje od 256,500 tona ubranih 2021.
Južni regioni Kazahstana, uključujući oblasti Turkistan, Almaty, Zhambyl i Shymkent, čine 76.3% ukupne proizvodnje povrća u stakleniku. Ovi regioni imaju povoljne klimatske uslove, zbog čega je uzgoj useva u zatvorenim kompleksima jeftiniji u poređenju sa oštrijim zimama u severnim i istočnim regionima. Farme u regionu Turkistana vode u snabdevanju kazahstanskim tržištima stakleničkim povrćem.
Međutim, zima 2022. godine imala je katastrofalan utjecaj na južne stakleničke farme zbog neviđenih niskih temperatura. Mnoga staklenička preduzeća pretrpjela su kolosalne gubitke, a predstavnik Saken Kanibekov iz Udruženja staklenika i hortikulturnih farmera Turkistanske regije i Šimkenta je izvijestio da se 90% južnih stakleničkih farmi sada približava bankrotu.
Jedan od glavnih izazova sa kojima su se južni farmeri suočavali tokom zime bila je kritična situacija sa snabdevanjem ugljem. Kada su temperature pale na minus 30 stepeni Celzijusa, mnogim staklenicima je nedostajalo gorivo za grijanje. Čak i blagi pad temperature za nekoliko dana može uništiti sezonski rad za usjeve u stakleniku. Kao rezultat toga, farmeri su morali da odbace tone nezrelih smrznutih paradajza.
Međutim, nedostatak i visoka cijena goriva samo su jedna stavka na dugačkoj listi prepreka koje ometaju razvoj stakleničkog poslovanja u Kazahstanu. Već više od pet godina stručnjaci Udruženja južnih staklenika šalju pisma Ministarstvu poljoprivrede, premijeru i predsjedniku u kojima se ističu loše stanje u ovom sektoru poljoprivrede. Sistemski problemi industrije doprinose visokoj cijeni povrća, a van sezone domaći proizvodi ne mogu cjenovno konkurirati uvoznim krastavcima i paradajzom. Čak i s obzirom na logistiku i druge izvozne troškove, dobavljači iz susjednih zemalja Centralne Azije ulaze na tržište Kazahstana po nižim cijenama. Predstavnik Udruženja je naveo da kazahstanski farmeri rade pod nekonkurentnim uslovima zbog značajnih razlika u komunalnim tarifama.
Da bi se izjednačili uslovi za kazahstanske agronome i preduzetnike u poređenju sa njihovim kolegama u susednim zemljama, farmeri već dugo pozivaju vladu da uvede državne subvencije po hektaru za staklenike i delimičnu kompenzaciju za energetske resurse. Prema riječima ministra poljoprivrede Erbola Karashukeeva, vlada je spremna dati takve subvencije poljoprivrednicima u staklenicima, ali oni prvo moraju dobiti certifikat o usklađenosti s proizvodnim tehnologijama.
U međuvremenu, kako se daju obećanja o rješavanju problema farmera, cijene stakleničkog povrća u kazahstanskim trgovinama znatno su premašile stopu inflacije hrane. Ovaj disparitet je posebno uočljiv kada se uporedi indeks cijena krastavaca sa prosječnim indeksom prehrambenih proizvoda. Tokom špice sezone stakleničkog povrća, od decembra do marta, cena po kilogramu krastavaca kretala se od 957 do 1,244 tenge, što je povećanje od 47.5% do 56.8%. Nasuprot tome, prosječno povećanje cijene je bilo u rasponu od 25% do 26%.
Cene paradajza van sezone takođe su prelazile 1,000 tenge po kilogramu, ali u poređenju sa krastavcima, inflatorni indeksi za paradajz nisu bili tako dramatično visoki, u rasponu od 20% do 32%.
Smanjenje površina u staklenicima u Kazahstanu predstavlja značajne izazove za poljoprivredni sektor zemlje, posebno utičući na proizvodnju povrća. Smanjenje obrađenih površina i naknadni pad prinosa doveli su do povećanog oslanjanja na uvozno stakleničko povrće. Poljoprivrednici se suočavaju sa brojnim preprekama, uključujući visoke troškove energije, zavisnost od uvoznih inputa i neadekvatnu državnu podršku. Potrebne su hitne mjere, kao što su državne subvencije i kompenzacija energetskih resursa, kako bi se revitalizirala industrija staklenika i osigurala njena održivost.